Reči domaćina


Negde na padinama pitome Fruške gore, u zaleđu neštinske ade, daleko od uobičajene svakodnevnice i napetosti urbanog sveta , teče život i prolazi vreme onako lagano, strpljivo, vojvođanski . . . Na Skelici za koju više ni najstariji meštani pouzdano ne znaju od kuda nosi baš to ime, vreme se meri mirisima proleća, upecanim ribama, vinogradarskim čokotima, muzikom. Minuti prolaze u zalazcima sunca, lađama koje plove rekom, litrama dobrog domaćeg vina i tanjirima ribljeg paprikaša, osmesima . . . Mesto sa kojeg se kao suveniri nose slike života koje u sebi čuvaju lepotu prirode . . . Skelica je trenutak u vremenu i prostoru na kome osećamo da smo svi samo deo tog čudnog i sveta prirode . . . tamo negde u zagrljaju Dunava . . .

Dobro došli . . .